LJUDSKO TELO- NAJNOVIJA SAZNANJA I OTKRIĆA

Naše telo bukvalno sija svetlošću

Ljudsko telo bukvalno sija, zračeći vidljivu svetlost u krajnje malim količinama na nivoima koji rastu i opadaju tokom dana.

Prošla istraživanja su pokazala da telo zrači vidljivu svetlost, 1 000 puta slabiju nego nivoi koji mogu da se vide golim okom. U stvari praktično sva živa stvorenja zrače vrlo slabu svetlost.

Da bi saznali više o ovoj bledoj vidljivoj svetlosti, naučnici u Japanu su upotrebili izvanredno osetljive kamere sposobne da primete pojedinačne fotone. Pet zdravih muških dobrovoljaca sa oko 20 godina su smešteni gologrudi ispred kamera u potpunom mraku u sobama koje ne propuštaju svetlo, po 20 minuta na svaka 3 sata.

Istraživači su našli da sjaj tela raste i opada tokom dana, sa najnižom tačkom u 10 sati prepodne i vrhuncem u 4 sata posle podne, postepeno padajući posle toga. Ovi nalazi nagoveštavaju da postoji zračenje svetlosti povezano sa telesnim satom, najverovatnije zbog toga kako metabolički ritmovi teku tokom dana.

Lica su sijala više nego ostatak tela. To može da bude zato što je lice tamnije od ostatka tela jer je više izloženo Sunčevoj svetlosti.

Izvori:

Live Science July 22, 2009

PLoS One July 16, 2009; 4(7): e6256 [fusion_builder_container hundred_percent=”yes” overflow=”visible”][fusion_builder_row][fusion_builder_column type=”1_1″ background_position=”left top” background_color=”” border_size=”” border_color=”” border_style=”solid” spacing=”yes” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” padding=”” margin_top=”0px” margin_bottom=”0px” class=”” id=”” animation_type=”” animation_speed=”0.3″ animation_direction=”left” hide_on_mobile=”no” center_content=”no” min_height=”none”][Free Full-Text Article]

Komentari Dr. Merkole

Prošli su dani kada su reči kao “životna energija” i “aura” bile proterane u nekolicinu knjiga u malenom odeljku neke New Age knjižare. Danas, naučnici širom sveta istražuju energije koje pokreću život, a verovatno njime i upravljaju i zbog toga imaju veliki uticaj na zdravlje.

Istočnjačke medicinske tradicije su radile na tome hiljadama godina, ali Zapadna medicina je sa svojom slepom usmerenošću na iseckane delove bila spora da prihvati ove drevne istine.

Energetska Medicina – Drevno Znanje dobija osvežen izgled

Pojavljuje se pravac kliničara koji prepoznaju da je daleko moćniji pristup lečenju onaj koji je zasnovan na fizici i ne na hemiji.

Mnogi stručnjaci za prirodno zdravlje veruju da telo nije napravljeno samo od tkiva, krvnih sudova i organa. Sastavljeno je i od energije, ili KI (Qui) kako se zove u tradicionalnoj kineskoj medicini, ili KUNDALINI u Hinduskoj.

Ova energija kruži kroz telo duž posebnih meridijana, i kad se upravlja tačkama na koži koje odgovaraju određenim meridijanima, deluje se na kruženje energije i na unutrašnje organe. Akupunktura je jedan poznat način da se rukuje tokom meridijana, ali postoje i drugi načini.

Izraz “energetska medicina” i načini rada kao što je tehnika tapkanja meridijana se sve više šire, čak iako zvanična medicina ne obraća pažnju na njih.

Šematski prikaz ogledne postavke koja je našla da ljudsko telo, a posebno lice zrači vidljivo svetlo u malim količinama koje variraju tokom dana. B je jedan od ispitanika. Ostale slike pokazuju slaba zračenja vidljivog svetla u potpunom mraku. Grafikon odgovara slikama i pokazuje kako se zračenja razlikuju tokom dana. Poslednja slika (I) je infra crvena slika ispitanika koja pokazuje zračenja toplote. Kyoto University; Tohoku Institute of Technology; PLoS ON

Ali naše telo je i okruženo svetlošću, ili energijom.

Kao što je pomenuto, ranije istraživanje je potvrdilo da telo zrači svetlost koja je 1 000 puta slabija od one koju golo oko primećuje. (Međutim, neki ljudi su ustanju da videovu svetlost, ili “auru”, a neki mogu čak i da razlikuju boje)

Ono što je stvarno zanimljivo u vezi ovog istraživanja je to da su otkrili da su ova zračenja svetlosti povezana sa telesnim satom i ritmičnim tokovima metabolizma tokom dana. Ovo nagoveštava da se može otkriti medicinsko stanje korišćenjem kamera koje su jako osetljive na svetlost.

“Ako možete da vidite svetlucanje sa površine tela, možete videti stanje celog organizma” kaže istraživač Hitoši Okamura, cirkadijanski biolog sa Kjoto Univerziteta u Japanu.

Postoje drugi uređaji koji već mogu da postignu sličan poduhvat, kao elektrodermalno prosejavanje g, koje meri električni otpor kože da bi se dobila informacija o toku KI.

Ako elektrodermalno prosejavanje nađe da su tačke određenog meridijana u neravnoteži postoje brojni nenapadni načini kao što je masaža, biljni lekovi i homeopatija, da se vrate u homeostazu (ravnotežu).

Naše Biofotonsko polje ima ključ za Zdravlje

Drugi su objasnili postojanje svetla i ebergija oko tela u izrazima “biofotonskog polja”.

Dr. Ditrih Klinghart raspravlja o ovom polju u The Five Levels of Healing (Pet Nivoa Lečenja), članku koji je zasnovan na načinu lečenja koji je razvijen pre nekih 12 000 godina. Ovaj energetski primer za zdravlje je uticao na Tibetansku medicinu, tradicionalnu Kinesku medicinu (TCM), i Ajurvedsku medicinu takođe.

Postojanje biofotonskog polja je naučno dokazao Dr. Fric-Albert Pop 1974. godine.

Naše fizičko zdravlje zavisi ne samo od toga šta ulazi u telo, nego je međupovezano i zavisno i od drugih, ne-fizičkih nivoa energije, kao što je energija koja okružuje telo, a zove se biofotonsko polje.

Uprošćeno rečeno, naše biofotonsko polje može da se gleda kao veoma prosvećen računar koji obrađuje, smešta i pretražuje informacije koje se zatim koriste za upravljanje biološkim procesima.

U biologiji je poznato da svaka ćelija u telu ima preko 100 000 biohemijskih reakcija u sekundi, koje sve moraju da budu pažljivo vremenski određene i poređane po redosledu. Mnogi naučnici (uglavnom Evropljani) su istraživali principe organizacije koji stoje iza ovog profinjenog plesa.

Dr. Pop je dokazao i da biofotoni vode poreklo iz naše DNK i da su po prirodi slični laseru. Razvio je biofotonsku teoriju da objasni njihovu biološku ulogu i načine na koje pomažu kontrolisanje biohemijskih procesa.

Kako Biofotonsko Polje upravlja fizičkim zdravljem

DNK unutar svake ćelije u telu titra na frekvenciji od nekoliko milijardi herca (što je na žalost isti opseg na kome rade savremeni sistemi za komunikaciju mobilnih telefona (modern cell phone communication systems).

Ova vibracija se stvara kroz klupčasto skupljanje i širenje DNK koje se dešava više milijardi puta u sekundi, i svaki put kad se skupi ona istisne jedan pojedinačni biofoton; svetlosnu česticu.

Taj foton sadrži sve informacije o svemu što se dešava u DNK u tom trenutku. Jedan jedini biofoton može da nosi više od četiri megabajta informacija, i da prenese ove informacije drugim biofotonima koje sretne u biofotonskom polju izvan tela.

Svi fotoni koje telo zrači opšte međusobno u ovom veoma izgrađenom polju koje okružuje telo.

Ovo svetlosno polje upravlja i aktivnošću metaboličkih enzima. Ovo se lepo uklapa sa nalazima iz gornjeg istraživanja koja pokazuju da polje svetlosti opada i teče sa metaboličkim ritmom.

Prenos informacija na biofotone je dvosmerni, što znači da DNK šalje informacije na foton, i sa istog tog fotona se informacije svih biofotona iz tela šalju nazad ćelijama, i cevastim molekulima koji vode svetlost u vezivnom tkivu.

Cevasti molekuli zatim primaju impuls svetlosti koji nosi informaciju i vode ga brzinom svetlosti kroz telo gde se informacija prevodi unutar svake ćelije u određeni aktivirajući ili deaktivirajući metabolički enzim.

Jeste li danas uneli u sebe zdravu svetlost?

Očaravajuća alternativna praksa koju je Dr. Klinghart počeo da koristi, zasnovana na ovome što je navedeno je da koristi opremu koja radi sa svetlošću da bi uticala na biofotonsko polje na način koji daje dobrobiti.

Na primer, prenošenje informacija hranljivih materija u obliku svetlosti u biofotonsko polje može da utiče na telo na isti način kao i jedenje stvarne hrane!

Istraživanje biofotona daje sasvim novi obrt priči o jakom uticaju otrova iz okoline.

Živa (Mercury) na primer, u krajnje malim koncentracijama uništava cevaste molekule. Setite se da su to molekuli koji vode svetlost u vezivnim tkivima, i prekidajući ova važna prenošenja svetlosti sa biofotonskog polja u ćelije na metaboličke enzime, živa delotvorno prekida inteligentnu silu koja organizuje telesnu biohemiju(y).

Sve više razloga za izbegavanje tih “metaka” nakrcanih thimerosalom/s!

Sirova Hrana = Živa Hrana = Zdrave Čestice Svetlosti

Istraživanje biofotona objašnjava i principe koji leže u osnovi toga zašto je tako važno jesti uglavnom sirovu hranu(d).

Kao što znate, bez Sunca je većini životnih oblika praktično nemoguće da postoje. Na primer, znamo da ćemo bez odgovarajućeg izlaganja Suncu biti u nedostatku vitamina D, što će imati veoma dalekosežne posledice na zdravlje. Vitamin D utiče na bar 2 000-3 000 gena (za koje znamo), i bez dovoljne količine vitamina D, telo postaje podložno zapanjujućem broju bolesti.

Ali, Sunčevu energiju možemo uneti kroz hranu kao i kroz kožu (mada ovo ne treba pomešati sa sposobnošću da izmenimo stanje vitamina D u telu).

Dr. Johana Budwig iz Nemačke tvrdi da je živa hrana bogata elektronima, i deluje kao moćni davalac elektrona i “polja Sunčeve rezonance” u telu da privuče, smesti i vodi Sunčevu energiju u telu.

Što su nam veće zalihe energije svetlosti, veća je moć celokupnog electromagnetnog polja, i shodno tome više energije je dotupno za lečenje i održavanje optimalnog zdravlja

Svaki živi organizam zrači biofotone ili svetlosno zračenje niskog nivoa, i što je viši nivo svetlosti koju ćelija zrači veća je njena životnost i mogućnost da prenosi tu energiju do pojedinca koji je jede.

Prema tome, što više svetlosti hrana sadrži to je hranljivija. Prirodno gajeno sveže povrće, na primer, i voće koje je sazrelo na suncu su bogati energijom svetlosti.

Sposobnost da u sebe smesti biofotone je stoga mera kvaliteta hrane.
Čvrsto verujem da je samo pitanje vremena kad će ove istine postati opšte naučno i medicinsko znanje. Možete pomoći da se stvari ubrzaju tako što ćete ono što znate podeliti sa porodicom i prijateljima.

Povezana tema:

Da li svetlimo iznutra?

Diplomirao je eksperimentalnu fiziku 1966. na Univerzitetu u Vircburgu, doktorat iz teorijske fizike dao u rekordnom roku, a postdiplomski rad za sticanje univerzitetske profesure umesto za pet, završio je za malo više od dve godine. Do svoje 33. godine ovenčao se brojnim nagradama i naučnim priznanjima. Mladalačkog izgleda filmske zvezde, uz to najbolji mačevalac na univerzitetu, Pop je važio za „čudo od čoveka“. Od samog početka svojih studija na Univerzitetu u Vircburgu, Fric-Albert bio je zainteresovan za uticaj elektromagnetnog zračenja na žive organizme. Prvi eksperimenti sa benzo(a)pirenom, smrtonosnim jedinjenjem, doveli su ga do saznanja da ono najpre apsorbuje svetlost, a zatim je emituje na drugoj frekvenciji. Pokušaj sa benzo(e)pirenom, koji je skoro identičan, ali zbog male razlike u molekularnoj strukturi nije opasan za čoveka, otkrio je da svetlost kroz tu hemikaliju prolazi neizmenjena.Pop je nastavio ispitivanje sa još 37 hemikalija, od kojih su neke bile kancerogene, i uskoro je bio u stanju da nepogrešivo ustanovi da li neka materija prouzrokuje rak – svi takvi materijali su primali ultraljubičastu svetlost, apsorbovali je i menjali njenu frekvenciju. Kancerogeni su reagovali samo na svetlost talasne dužine od 380 nanometara, a sistem takozvane „fotopopravke“, (kada se neka ćelija bombarduje ultraljubičastom svetlošću tako da se uništi 99 odsto, uključujući i njen DNK, a zatim se veoma brzo može skoro u potpunosti oporaviti ako se osvetljava istom talasnom dužinom vrlo slabog intenziteta), takođe je najdelotvorniji na 380 nanometara! Pop je zaključio da podudarnost nije slučajna i da u telu mora da postoji nekakva svetlost odgovorna za „fotopopravke“. Kancerogeno jedinjenje očigledno izaziva rak zato što trajno blokira tu svetlost i menja njenu talasnu dužinu, pa sistem „fotopopravke“ više ne može da deluje. Zdrav organizam emituje manje, a oboleli više fotona. Naučnik je bio duboko ubeđen da je na putu da otkrije lek za rak! Pojednostavljeno rečeno, treba otkloniti svetlosnu blokadu i omogućiti da se odigra proces „fotopopravke“! Pop je o tome napisao i objavio obimnu studiju koja je, naravno, izazvala veliku pažnju. Nemački centar za istraživanje raka u Hajdelbergu pozvao ga je da pripremi predavanje za petnaest vodećih svetskih specijalista za ovu bolest.
Na slici gore: Emisija biofotona u ljudskoj krvi

                                                                                                   Na slici gore: Emisija biofotona u ljudskoj krvi

KAKO DOKAZATI SVETLOST?

Prezentacija Fric-Alberta Popa neslavno se završila, jer je imala samo jednu slabu tačku: pretpostavku da telo nekako proizvodi slabu svetlost talasne dužine od 380 nanometara. Da ona postoji, rekli su, već bi je neko uočio. Tražili su dokaz, a on nije mogao da im ga pruži, jer nisu postojali aparati koji bi takvu svetlost registrovali.Ubrzo nakon toga, jedan Popov student, Bernhard Rut, koji je teoriju o svetlosti u telu smatrao apsurdnom, prihvatio se da konstruiše eksperimentalnu opremu i dokaže da nema svetlosti. Dogodilo se suprotno. Aparat koji je napravio, nalik velikom rendgenskom detektoru, bio je veoma osetljiv i mogao je da meri veoma slaba svetlosna zračenja. Ta sprava je i danas jedna od najboljih u toj oblasti. Prvi eksperiment izveli su 1976. godine sa krastavcima, koji su emitovali fotone iznenađujuće visokog intenziteta. Rut je to pripisao hlorofilu, pa su potom odgajili krompir u tami, da bi onemogućili fotosintezu. Uprkos tome, svetlost je bila još jača.Pop je shvatio da efekat nije posledica fotosinteze. Svetlost je u biljkama prisutna kao izvor energije koju koriste tokom fotosinteze. “Mi sa biljnom hranom”, zaključio je, “u organizam unosimo fotone i zatim ih skladištimo. Njihova energija se rasprši i postaje pokretačka snaga za sve molekule u našem telu. Danas znamo da je čovek u suštini svetlosno biće“, kaže profesor biofizike, i na laboratorijskim dokazima da živi organizmi sadrže male svetlosne čestice – biofotone, temelji svoju teoriju. Po njoj, biofotonici, DNK predstavlja jedno od glavnih skladišta svetlosti u tkivu i izvora biofotonskih emisija. One čine savršen komunikacioni sistem za prenos informacija do brojnih ćelija u celom organizmu. Svakoga sekunda u svakoj ćeliji dogodi se u proseku oko sto hiljada hemijskih reakcija i svetlosni talasi pružili su odgovor na pitanje kako telo može da obavlja niz složenih zadataka pomoću različitih delova istovremeno. Pop je dokazao u svojim eksperimentima da su te slabe svetlosne emisije sposobne da diriguju čitavim telom. One moraju da imaju slab intenzitet, jer se te komunikacije odvijaju na kvantnom nivou!Kada je Pop počeo da objavljuje svoj otkrića, naučna zajednica obrušila se na njega svom žestinom. Studentima na njegovom univerzitetu onemogućavali su da proučavaju biofotonske emisije. Kada mu je 1980. istekao ugovor za mesto asistenta, morao je da napusti to mesto. Na laboratoriju je bila pripremljena racija da bi mu se zaplenila oprema, ali pošto je Pop o tome na vreme bio obavešten, kod jednog studenta je u podrumu sakrio fotonski brojač. Otpremninu nisu hteli da mu isplate, karijera mu je bila uništena i nije imao šanse za zaposlenje. Bio je oženjen i imao troje male dece.Proveo je dve godine radeći za jednu privatnu farmaceutsku kompaniju a zatim, uz pomoć mentora profesora Voltera Nagla, uporno nastavio istraživanja na Univerzitetu Kajzerslautern. Ali, morao i odatle da ode jer su profesori tvrdili da narušava ugled Univerziteta. Najzad, dobio je posao u Centru za tehnologiju u Kajzerslauternu i narednih 25 godina okupljao istomišljenike iz redova naučne zajednice iz svih krajeva sveta, da bi konačno osnovali Međunarodni institut za biofiziku u mestu Nojs kod Dizeldorfa. U ekipi su, pored ostalih, atomski fizičar sa Bostonskog univerziteta i atomske istraživačke laboratorije CERN u Ženevi, dva kineska biofizičara i drugi. Uvaženi naučnici iz celog sveta napokon su počeli da se slažu s njim, a kada je 2008. napunio sedamdeset godina, ugledni svetski univerziteti počeli su da mu šalju ponude i ugovore za profesuru.

RAZGOVARAMO LI POMOĆU FOTONA?!

„Da li znate da čak i kada mislite da ste u mraku, vi plivate u okeanu svetlosti?“ Ovom rečenicom počinje emisija iz dokumentarne televizijske serije „Nauka i spiritualnost“, posvećena profesoru Fric-Albert Popu. Iako je svaki nagoveštaj o zračenju kao međućelijskoj komunikaciji bio potpuno odbačen sredinom dvadesetog veka, Pop nije hteo da odustane i tokom serije ispitivanja u potpuno mračnoj sobi koja je vršio na jednoj zdravoj 27-godišnjoj devojci merio je fotone koji su izlazili na njenoj ruci i čelu. Bio je iznenađen šablonom koji je zapazio: svetlosne emisije sledile su biološke ritmove od 7, 14, 32, 80 i 270 dana kada su bile identične. Emisije leve i desne ruke bile su u korelaciji – kada je desna emitovala više fotona, emisija se pojačavala i na levoj. Dakle, levica je znala šta radi desnica!Teško je ukratko navesti sva značajna otkrića do kojih su profesor biofizike i osnivač nove naučne grane biofotonike i njegovi saradnici došli tokom istraživanja u Nojsu. Ono što zvuči tako fantastično, a toliko poznato iz drevnih duhovnih tekstova koji se bave duhovnim prosvetljenjem (!), počelo je zapažanjem da vodene buve upijaju emitovanu svetlost jedna od druge! Test na ribama pomoću fotomultiplikatora potvrdio je isto. Čak su i bakterije naprosto gutale fotone iz sredine u koju su bile stavljene.Pop je došao na ideju da talasna, odnosno svetlosna rezonanca, ne služi samo za komuniciranje unutar tela, nego i izvan njega. Razmena fotona, pomislio je, može da odgovori na neke do sada nerazjašnjene zagonetke iz životinjskog sveta, na primer, postizanje koordinacije u jatima ptica ili sposobnosti životinja da nađu put do kuće. Biolog Rupert Šeldrejk, koji je takođe član Popovog tima, prikupio je oko 2700 primera očiglednog telepatskog ponašanja kod kućnih ljubimaca, kao i brojna istraživanja sa njihovim vlasnicima. Slično se dešava i sa ljudima, jer ako primamo fotone od drugih živih bića, te informacije, zaključili su istraživači u Nojsu, možemo da upotrebimo da bismo sopstvenu unutrašnju svetlost doveli u ravnotežu. Da li bi to moglo da bude objašnjenje za isceliteljsko delovanje pojedinaca, pa čak i vidovitost, telepatiju i slične fenomene koje nauka svrstava u takozvane „paranormalne pojave“? Podsvesna komunikacija među nama, prema tome, moguće je da se odvija uz pomoć razmene biofotona koji sadrže raznovrsne informacije, a udaljenost ne predstavlja neku naročitu prepreku, s obzirom da se ona dešava na subatomskom nivou u vidu talasa.

IMELOM PROTIV RAKA

Pop je zaključio da, ako neke kancerogene hemikalije mogu da poremete biofotonske emisije u telu, onda bi neke druge mogle ponovo da uspostave dobru komunikaciju među njima. Započeo je eksperimente sa većim brojem neotrovnih materija koje bi mogle da pomognu u lečenju raka, pitajući se da li bi određeni biljni ekstrakti imali sposobnost da promene prirodu biofotonskih emisija kancerogenih ćelija.U svim slučajevima, međutim, te materije su dodatno povećavale broj fotona u ćelijama tumora i činile ih još smrtonosnijim za telo. Izuzetak je bila biljka imela, koja je pomagala telu da uravnoteži emisiju ćelija tumora, odnosno da je vrati u normalno stanje.Na uzorcima od raka obolelog tkiva jedne 30-godišnje žene, koja je kao slučaj u poslednjoj fazi već bila otpisana, uz saglasnost njenog lekara da napusti sve druge načine lečenja, Fric-Albert Pop isprobao je ekstrakt imele. Nakon godinu dana, svi njeni laboratorijski nalazi ponovo su bili praktično normalni! Naravno, teško je a ne postaviti pitanje – da li je imela slučajno bila sveta biljka koju su poštovali druidski sveštenici?!Profesor Pop se pozabavio i homeopatijom, pretpostavljajući da ona predstavlja još jedan primer „usisavanja“ fotona i „upijača rezonance“. Kako se homeopatija zasniva na tezi da se jednako leči jednakim, ako maligna frekvencija u telu može da proizvede određene simptome, tada i homeopatski rastvor može da privuče a zatim i upije nepravilne vibracije, čime telu pomaže da se vrati u normalu.Zahvaljujući radu i višedecenijskoj upornosti profesora Fric-Alberta Popa, pred naučnicima su se otvorile brojne istraživačke mogućnosti, a da li će i koje biti uspešne, pokazaće vreme. Preostaje da i drugi eksperimentalno dokažu da li je njegova teorija o DNK i biofotonskoj emisiji ispravna i da telesnim funkcijama upravljaju kvantni procesi, u šta on ni najmanje ne sumnja. Lin MekTagart, nagrađivana novinarka i autorka bestselera „Šta je to što vam lekari ne govore“, posvetila je naučniku poglavlje u svojoj sada već kultnoj knjizi „Polje“.

Tekst preneo Miroslav Kiš Cybermikan po informacijama Branislava Gavrića[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]