Povijest uporabe biljaka, gljiva i životinja zbog psihodeličnih efekata koje izazivaju kod čovjeka starija je od pisane povijesti i vjerojatno prethodi pojavi današnje ljudske vrste. Ronald Siegel i Terence McKenna, mišljenja su da su naši majmunoliki preci oponašali druge životinje jedući tvari koje su izazivale neobično ponašanje. Na taj način otkrili su prve supstance koje mijenjaju um.

Sve je više fizičkih dokaza da su mnoge drevne kulture koristile psihodelične tvari zbog njihovog djelovanja na svijest. U Africi su arheolozi otkrili drevne slike gljiva koje niču iz ljudskoga tijela, a nedavna otkrića prapovijesne sjevernoeuropske umjetnosti na kamenu snažno ukazuju na utjecaj psihodeličnih izmijenjene svijesti.

Neki autori tvrde da se jezik razvio iz zamjećivanja koje je bilo pojačano psihodeličnim sredstvima, te stvaranja asocijacija sa zvukovima iz grla ranih humanoida. Drugi sugeriraju da su psihodelična sredstva tvorila osnovu najranije svijesti ljudi o religijskim iskustvima. Psihodelične droge omogućuju vizije, ekstatična stanja i uzlete mašte, što im je osiguralo važnu ulogu u brojnim drevnim kulturama.

N – dimetiltriptamin ili DMT

N- dimetiltriptamin ili dmt je molekula koja omogućava našoj svijesti pristup krajnje zadivljujućim i neočekivanim vizijama, mislima i osjećajima. Širom otvara vrata svjetovima koje ne možemo niti zamisliti. DMT postoji u tijelima svih nas i javlja se i čitavom biljnom i životinjskom carstvu. Prisutan je kao normalan sastavni dio kod ljudi i drugih sisavaca, morskih životinja, trava i mahunarki, krastača i žaba, gljiva i plijesni, kori, cvjetovima i korijenu.

Biljke Latinske amerike najviše obiluju DMT-ijem. Tamošnji ljudi znaju za njegova svojstva već desetcima tisuća godina. Međutim, tek smo u posljednjih 150 godina stekli određeni uvid u drevne odnose DMT-a s našom vrstom.

Sredinom 19.st. istraživači amazone opisivali su učinke egzotičnih psiho aktivnih prašaka za šmrkanje i biljnih napitaka koje pripremaju urođenička plemena. Urođenička plemena Latinske Amerike i dalje koriste te praške, a rani istraživači su bilježili slučajeva o fantastičnim vizijama, izvantjelesnim putovanjima, predviđanju budućnosti, pronalaženju izgubljenih predmeta, kontakta s mrtvim petcima ili drugim netjelesnim bićima.

Djelovanje DMT-a

Mozak je mjesto gdje DMT izaziva zanimljive učinke. Mjesta bogata tim receptorima ondje su povezana s raspoloženjem, opažanjem i razmišljanjem. Premda mozak sprečava pristup većini droga i kemikalijama, posebno je i izvanredno sklon DMT-u. Nije pretjerano reći da je mozak gladan serotonina, spoju srodnome DMT neurotransmiteru.

Prije oko 20 godina japanski znanstvenici su ustvrdili da mozak aktivno prenosi DMT kroz krvnu moždanu barijeru u svoja tkiva. Nije sigurno postoji li i jedna druga droga prema kojoj se mozak odnosi s takvom revnošću. To je iznenađujuća činjenica koju treba imati na umu dok razmišljamo kako su biološki psihijatri spremno odbacili mogućnost da DMT igra vitalnu ulogu u našim životima. Kada bi DMT bio beznačajan, nebitan nusproizvod našeg metabolizma, zašto bi mozak poduzimao dodatni napor da ga uvuče unutar svojih granica?

Nakon što tijelo proizvede DMT ili ga primi, određeni enzimi ga u nekoliko sekundi razgrade. Ti enzimi se zovu monoamin oksidaze (mao), javljauju se u visokim koncentracijama u krvi, jetri, želudcu, mozgu, i crijevima. Raširenost mao-a je razlog zašto su učinci DMT-a kratkoročni. Gdje god i kad god se pojavi, tijelo vodi brigu oko toga da se brzo razgradi. Na neki način, DMT je hrana za mozak spram koje se mozak na sličan način odnosi kao prema glukozi, svom dragocjenom izvoru goriva. Mozak aktivno prenosi DMT kroz svoj sustav obrane i jednako ga brzo razgrađuje. Neophodan je za održanje normalne funkcije mozga. Tek kad razine postanu previsoke za normalno funkcioniranje, počinjemo proživljavati neuobičajena iskustva.

Sada se zapitajmo; što uopće DMT radi u našim tijelima? Tj. zašto stvaramo DMT u našim tijelima? Odgovor koji nudi dr.med. Rick Strassman jest; zato što je to duhovna molekula.

Duhovna molekula mora izazivati uz razumnu pouzdanost, određena psihološka stanja koja smatramo duhovnim. Takva tvar može nas dovesti do prihvaćanja koegzistencije suprotnosti života i smrti, dobro i zlo, do znanja da svijest nastavlja postojati i nakon smrti, dubokog razumijevanja temeljenog jedinstva svih pojava i osjećaja da mudrost ili ljubav prožimaju sve što postoji. Duhovna molekula također nas vodi do duhovnih sfera. Ti su svjetovi obično nevidljivi našem oku i instrumentima i ne možemo im pristupiti koristeći normalno stanje naše svijesti. Međutim, jednako vjerojatna teorija da ti svjetovi postoje samo u našem umu jest i teorija da su oni, u stvari, izvan nas i samostalni. Ako jednostavno promijenimo sposobnosti primanja našeg mozga, možemo ih zapažati i biti u interakciji.

Epifiza – duhovna žlijezda

Epifiza je žlijezda smještena u mozgu. Ima oblik borovog češera i nije veća od nokta na malom prstu. Jedinstvena je po tome što je u mozgu samo jedna. Svi drugi dijelovi mozga su u paru, nalaze se i u lijevoj i u desnoj polutki. Na primjer, postoji lijevi i desni čeoni režanj, lijevi i desni sljepoočni režanj, itd. Kao jedini organ koji nije paran, dubok o u mozgu, epifiza je ostala anatomski kuriozitet dvije tisuće godina. Na zapadu nitko nije imao pojma koja bi mogla biti njezina uloga.

Epifiza evolucijski starijih životinja kao što su gušteri i vodozemci zove se i treće oko. Baš kao i dva oka koja vide, treće posjeduje leću, rožnicu i mrežnicu. Osjetljivo je na svijetlo i pomaže u reguliranju tjelesne temperature i boje kože što su dvije funkcije od temeljene važnosti za preživljavanje i usko povezane sa svjetlom u okolišu. Melatonin, glavni hormon epifize, prisutan je u primitivnim epifizama.

Kako su se životinje uspinjale po evolucijskim ljestvama, epifiza se povlačila u unutrašnjost mozga, udaljujući se od vanjskih utjecaja. Premda se kod ptica epifiza nalazi pri vrhu lubanje ostala je osjetljivo na vanjsko svjetlo zbog kostiju koje su tanke poput papira. Epifiza kod čovjeka postaje vidljiva kod fetusa sedam tjedana ili četrdeset i devet dana nakon začeća. Zanimljiv je da je to u točno ono vrijeme kada se mogu uočiti prvi znaci muškog ili ženskog spola. Tako se epifiza i najvažnija diferencija ljudskog roda javljaju u isto vrijeme.

Bitno jest znati da ona nije dio ljudskog mozga, već se razvija iz specijaliziranih tkiva na svodu usta fetusa. Odatle se povlači u središte mozga i tamo, izgleda, zauzima najbolje mjesto u kući.

Pretpostavka jest da je upravo hormon melatonin kemijski predvoditelj preko kojega se tijelo i duh susreću i komuniciraju. Melatonin jest i hormon tame. Stvaranje melatonina prekida svjetlost. Što duže traje tama, to se više melatonina stvara. Što je duži dan, manje je melatonina. Epifizu okružuju sićušne kapilare tako da, nakon što proizvede melatonin, hormon brzo ulazi u krvotok i širi se tijelom. Isto tako, epifiza luči melatonin izravno u cerebrospinalnu tekućinu, gdje može još brže djelovati na mozak.

Najopćenitija je hipoteza da epifiza stvara psihodelične količine DMT-a u posebnim trenutcima života. Stvaranje DMT-a u epifizi fizičko je očitovanje nematerijalnog, odnosno energetskog procesa. Kad pojedinačna životna sila ulazi u naše fetalno tijelo, u trenutku kad postajemo ljudi, prolazi kroz epifizu i izaziva prvobitnu bujicu DMT-a. kasnije, tijekom poroda, epifiza oslobađa nove količine DMT-a. kod nekih od nas DMT iz epifize utječe na ključna iskustva duboke meditacije, psihoze i stanja na rubu smrti. Dok umiremo životna sila napušta tijelo kroz epifizu, oslobađajući još jednu bujicu te psihodelične duhovne molekule. Epifiza također ima sposobnost pretvaranja serotonina u triptamin, što je pak presudni korak u stvaranju DMT-a. jedinstveni enzimi koji pretvaraju serotnin, melatonin ili triptamin u psihodelične spojeve prisutni su u epifizi u izvanredno velikim količinama.

Ona je mjesto za proizvodnju DMT-a, iznenađuje da nitko nije tražio DMT u epifizi.

Mnogu doktori i znanstvenici koji su se bavili epifizom su zaključili da beta-karbolini, dobiveni iz epifize, mogu utjecati na snove. Uz sposobnost intenziviranja proizvodnje DMT-a, neizravno potiču stvaranje snova. Meditacija i molitva također izazivaju duboko izmijenjena stanja svijesti. Ta mistična ili duhovna iskustva mogla bi se zasnivati na proizvodnji DMT-a u epifizi.

Epifiza bi mogla djelovati kao antena ili gromobran za dušu, a spolno razdvajanje na muško ili žensko, koje se događa točno u istom trenutku, daje biološki okvir kroz kojega se ta životna sila može izraziti. Kretanje te energije, preostale životne sile iz prošlosti u sadašnjost, kroz epifizu i u fetus, moglo bi biti prvi i primordijalni bljesak DMT-a. to je svitanje svijesti, uma, svjesnosti kao zasebnog biološkog i seksualnog entiteta. Zasljepljujuća svjetlost epifiznog DMT-a koji je izlučen u mozgu što se razvija, obilježava prelazak preko tog praga.

Proučavanje učinaka DMT-a na dobrovoljce

Opisati carstva DMT-a, otprilike je kao da riječima prenosite osvajanje planinskog vrha, orgazam, ronjenje ili slično neverbalno ili duboko iskustvo koje obuzima dah, kao što kaže dr. Strassman. No, kako mnogi vjerojatno neće biti u mogućnosti osobno kušati DMT, dr. Strassman je u svojoj knjizi ´DMT – duhovna molekula´ detaljno opisivao utjecaj DMT-a na svoje ispitanike kojima je DMT davao intravenozno. U njegovih dobrovoljaca puna doza intravenoznog DMT-a gotovo je odmah izazvala intenzivne psihodelične vizije, osjećaj odvajanja uma od tijela i preplavljujuće emocije.

Gotovo je svatko od ispitanika primijetio vibracije koje je izazvao DMT – osjećaj pulsiranja snažne energije kroz tijelo, vrlo brze i visoke frekvencije. Taj plimni val učinka DMT-a brzo je vodio gubitku svijesti o tijelu, uzrokujući kod nekih pomisao da su umrli. To razdvajanje tijela i uma istodobno je praćeno razvojem vizualnih efekata na vrhuncu djelovanja droge. Obično bismo čuli izraze kao što su: ´nisam više imao tijelo´, ´tijelo mi je nestalo´, ´bio sam čista svijest´, i svi su ispitanici imali gotovo identična iskustva, uz to da se međusobno nisu poznavali.

Ispitanici su vidjeli sve vrste zamislivih i nezamislivih stvari, a najmanje složeni bili su kaleidoskopski geometrijski uzorci koji bi ponekad imali majanske, islamske ili aztečke značajke. Još je impresivnije bilo opažanje ljudskih ili vanzemaljskih likova koji su bili svjesni dobrovoljaca te su s njima bili u interakciji. Neljudski entiteti bili su prepoznati kao paukovi, bogomoljke ili gmazovi.

Gotovo sva različita iskustva ovih izvještaja mogu se smjestiti u tri glavne skupine. Iskustva većine ljudi mogu se svrstati pod najmanje dva tipa, ali ipak obično prevladava jedna specifična kategorija. Te tri kategorije su osobna, nevidljiva i transpersonalna iskustva.

Osobno iskustvo DMT-a je ograničeno mentalnim i fizičkim procesima dobrovoljca. DMT je pomogao otvoriti putove njegovoj/njezinoj osobnoj psihologiji i odnosu spram tijela. Kad bi se dobrovoljci približili krajnjim granicama ove kategorije, počele bi se javljati duhovne i teme bliske smrti. Osobno je tada postalo transpersonalno. Obilježje kategorije nevidljivog je susret s naizgled čvrstim i samostojnim stvarnostima koje koegzistiraju s našom. Kad su ta područja postojanja bila naseljena kontakt istraživačkih subjekata s bićima stvarao je vrlo uznemirujuće i sasvim neočekivane seanse na DMT-u.

Opisujući druga bića, svi su ih subjekti podjednako nazivali entitetima, vanzemaljcima, vodičima i pomagačima. Napomene iz tih bilješki bile su neobične; ´tamo su ta bića´, ´bio sam vođen´, ´do mene su brzo došli´. Napominjem; ovi opiti su se vršili u više zemalja i dobrovoljci se nisu međusobno poznavali. Sam dr koji je izvršavao opite ove zapise smatra iznimno čudnima i možda presudnima kako bi shvatili prirodnu stvarnosti ali i sam utjecaj DMT-a na nju. S tim pričama imamo problem jer preispituju važeći pogled na svijet, pa i naš vlastiti. Naš današnji pristup stvarnosti oslanja se na budnu svijest koja upošljava razna sredstva i instrumente kao jedini način spoznaje. Ako ne možemo vidjeti, čuti, omirisati, okusiti ili dodirnuti stvari u svakodnevnom stanju uma ili uz pojačana osjetila tehnologijom, tada to nije stvarno. To je tipično za zatvor 5 osjetila o kojemu sam već na veliko govorio. Stoga su takva druga bića koja se u velikoj mjeri obraćaju ispitanicima za vrijeme seansi, prilikom čega pokušavaju komunicirati i zadržati ih u svojem svijetu, nematerijalna.

Činjenica jesti i da su autohtone kulture u stalnom kontaktu s stanovnicima nevidljivih predjela i nemaju problema s posjećivanjem obaju svjetova. U većini slučajeva to rade uz pomoć psihodeličnih biljaka. Mnogi znanstvenici posjeduju čvrstu vjeru u duhovno. Ipak, ti isti znanstvenici uhvaćeni su u dubokom sukobu između osobnih i profesionalnih vjerovanja., ono što kažu i ono što osjećaju može stajati u dubokoj opreci.

Najzanimljivija stvar jest i to što su izvještaji koji opisuju kontakte ´ś nematerijalnim bićima´ izazvane DMT-em u 90tima nisu prva znanstvena literatura, već su tome prethodili izvještaji i u 50tima u kojima dobrovoljci navode gotovo identične učinke. Ti stariji slučajevi nagovještaju svjedočanstva koja ćemo vidjeti 40 godina kasnije. Nismo bili u mogućnosti locirati slične izvještaje istraživačkih subjekata koji su uzimali druge psihodelike. S njima, bićima nematerijalnog svijeta, ljudi se susreću isključivo na DMT-u.

Gotovo je nepojmljivo da kemijski spoj tako jednostavan poput DMT-a može omogućiti pristup tako zadivljujućem nizu različitih iskustava, od neznatno dramatičnih do onih zemljotresnih, kakve je teško i zamisliti. Od psiholoških uvida pa sve do susreta s vanzemaljcima. Od kukavnog straha pa do nepodnošljivog blaženstva. Od dolaska na rub smrti pa do ponovnog rođenja. Koja je biološka ili evolutivna prednost u tome da različite biljke ali i naša tijela mogu sintetizirati duhovnu molekulu? Ako se DMT doista stvara u posebnim stresnim situacijama u životu, je li to slučajnost ili namjera? Ako se radi o namjeri, koja je svrha? Uz ova pitanja postoje i mnoga druga za čije odgovore nema mjesta u ovome postu. Postoji veliki broj istražitelja koji proučavaju učinke DMT-a i o toj temi se danas sve više i više raspravlja. Nesumnjivo jest da će jednoga dana sve ove stvari biti vrlo jasne i poznate svakom čovjeku te da će tadašnja znanost gledati na ove istraživače kao na pionire u otkrivanju duhovne molekule i duhovne žlijezde koja spaja fizički i duhovni svijet.

Za one koji žele više;

http://youtu.be/LUUa7cm4WFs