Jedan od zaista dobro urađenih tekstova na ovu temu pojavio se još prošle godine na slovenačkom sajtu pod naslovom: Senzacionalno: Razotkrivena svrha zaprašivanja (chemtrails-a). Naša procena je da će, onima koje naravno interesuje šta se događa sa svakim od nas, stanovništvom uopšte i prirodom na planeti trenutno, biti interesantno da ovo pogledaju i pročitaju. Ovo je u stvari rezime svega onoga što se dogodilo u zadnjoj deceniji, ono što omogućava potpunu kontrolu domaćina/ljudskog tela daljinskim putem… Neverovatno, ali istinito: mogu da vam čitaju memoriju, misli, da vide ono što vi vidite i da čuju ono što vi čujete. Zapravo, oni mogu da vas pretvore u ljudskog robota. U savremenoj informatici se to naziva BioAPI ili biološka komponenta. Njena svrha je kontrola uma. Prosto i jednostavno.

https://www.youtube.com/watch?v=Ds6LUfbMDUY

To što vidite na video snimku je nano-robot, koji obmotava svoje pipke (hvataljke) oko neurona ili sinapse (npr. vaše Purkinjeove ćelije u mozgu) ili drugog neuronskog mosta. To je u stvari simulacija, rezime svega onoga što se dogodilo u zadnjoj deceniji. To što vidite omogućava potpunu kontrolu domaćina/ljudskog tela daljinskim putem.

Nano-roboti (BioAPI) omogućavaju snimanje elektronskih aktivnosti pojedinih neurona ili manje grupe istih bez prodora u moždano organsko tkivo.

Koja je svrha zaprašivanja?

Zaprašivanje je logistička operacija od velikog značaja. Značajnija je od Huverove brane (SAD), trans cevovoda na Aljasci ili sletanja na mesec. Gigantskih je razmera i veoma je skupa! Najveća greška koju možemo da napravimo jeste da pomislimo kako zaprašivanje ima samo jednu svrhu. Za postojanje zaprašivanja postoji bar pet do šest velikih razloga, a verovatno i više.

Najznačajnijih šest razloga su:

– Blokiranje sunčevog zračenja: standardni razlog, koji poturaju tupanima iz političkih krugova, tj. svetskim vladama. Pravdaju se kako je potrebno tajno zaustaviti globalno zagrevanje.

– Blokiranje sunčevog zračenja (ponovo): smanjenje sunčeve svetlosti na celoj planeti na prikriven način umnogome umanjuje prinose. Tako se veštački izazivaju krize u snabdevanju hranom, a ljudi se dovode na ivicu gladi (depopulacija). To je ujedno i razlog nestajanja pčela.

– Pregrevanje atmosfere: za izazivanje kontrolisanih zamljotresa i uragana (npr. uragan Katrina u Nju Orleansu) atmosfera mora da bude elektro-provodljivija, kako bi sistemi poput HAARP-a mogli da izvode svoja čuda. Zato produkti zaprašivanja u svom sastavu, između ostalog, sadrže i barijum i aluminijum koji atmosferu čine provodljivijom.

– Narušavanje zdravlja: sporedni efekat zaprašivanja je opterećenost i slabljenje čovekovog imunološkog sistema. To ne predstavlja opasnost za izuzetno zdrave ljude. Stariji i oni sa slabijim zdravljem će u ovom slučaju umirati mnogo ranije i svako narušavanje zdravlja, pa i ono najmanje, za njih može da ima fatalan ishod. Ovde se radi o sporednom efektu, ali i o namernom delovanju.

– Promena vremenskih uslova: za podsticanje rasta ili uništavanje prinosa, za održavanje vedrog neba u vreme bitnih događaja (kao što su npr. olimpijske igre), za pravljenje tajfuna i sl.

– Za rasprostiranje nano-vlakana: za sveopšte smeštanje BioAPI-ja (nano-robota) u svakoga, moraju rasejavati nano-vlakna. Takva vlakna nije moguće uneti u organizam čoveka putem hrane ili na neki drugi način jer bi trajalo beskonačno dugo da se obuhvati sva populacija. Jednostavnije je ljude zaprašiti kao insekte, a pošto se to dešava svima, lako se nalaze opravdanja i izgovori na globalnom nivou.

Nano-vlakna

Nano-vlakna su transportni mehanizam. Ništa drugo. Služe za dostavu „korisne materije“. To je materijal koji bi inače bio uništen sunčevim zračenjem ili atmosferom (npr. virusi, RNK, aluminijum, nano-komponente itd.) i tako ne bi stigao do svog cilja (vašeg tela). Vlakna su, iznenađujuće, skoro da bezopasna i svako od nas ih ima u svom telu. Vlakna se raspršuju odvojeno, nezavisno od izduvnih gasova aviona, jer kada bi se dodavala avionskom gorivu ekstremne temperature bi uništile „korisnu materiju“.

Zašto?

To je komplikovano pitanje. Ljudi koji su stvorili sve to (isti oni koji su čovečanstvu doneli HIV) pokušavaju savladati biblijske principe kroz tehnologiju. BioAPI-ji (nano-roboti) mere Osnovne ljudske potrebe (hrana, seksualnost, specifična osećanja). Ako su razultati previše ekstremni (npr. ako previše jedete) ili uradite nešto što nije „odobreno“, onda donose odluku da vaš život nije vredan življenja ili vas osuđuju kasnije. Alternativno vas ”dodaju” u program.

Faze BioAPI-ja (nano-robota)

Postoje dve faze postavljanja BioApi-ja. Ako zamislite nov računar, sve što imate na početku je operativni sistem, kao npr. windows, što ograničava njegovu upotrebljivost. To bi bila prva faza. Računar je moguće kontrolisati daljinski (faza 1), kao što to radi administrator i to su uglavnom sve mogućnosti upotrebe u tom trenutku. Programi još uvek nisu instalirani. Sve ostalo dolazi u drugoj fazi.

Faza 1: u tu fazu smo uključeni svi na planeti. Svi u sebi imamo nano-vlakna i na taj način nas je moguće ”povezati/uključiti”. Sporedni efekti uključuju osećaj pucketanja unutar glave i iritirajući bol u vilici. Ta faza omogućava potpunu daljinsku kontrolu vašeg govora i misaonih obrazaca kroz sugestiju (podsvesno). Oko 90% svetske populacije je već prošlo kroz tu fazu.

Faza 2: ta faza je pred pokretanjem i ona je radikalna. U potpunosti će da ugrozi vaše zdravlje, a može i da vas ubije, ili samo da vas kontroliše. Na tu fazu vas ne mogu primorati, kao što je to bilo sa prvom fazom (tehnički je izvodljivo, ali to još uvek ne rade). Druga faza podrazumeva raznovrsne nano-senzore, od očnog do srčanog senzora, kao i mnoge druge. Oko 2% ukupne populacije je prošlo i kroz tu fazu. Ako se ta faza aktivira u vama, smatraju vas zlobnim. Da bi se ta faza aktivirala morate da uradite nešto, kao npr. da jedete manje vredno crveno meso, da poljubite određenu osobu, da upotrebite određene zajedničke proizovode za negu/šminku itd. Predrasude, koje žele da pokrenu u ovoj fazi, su da svako vaše delo povežu sa nekim od smrtnih grehova. Npr. Morgelonovu (Morgellon) bolest bi mogli povezali sa sujetom i koža vam ode dođavola. Faza 2 omogućava poptunu kontrolu vašeg tela.

Daljinski se uključuje kontrola vaših osećanja, misli, telesnih funkcija i drugo.

Sporedni efekti nano-vlakana i BioAPI-ja

Svako bi pomislio da će zbog postavljanja nano-tehnologije u ljudsko telo doći do zdravstvenih komplikacija i sporednih efekata.

Sporedni efekti su sledeći:

Faza 1 i 2 – pucketanje u lobanji/krici: ovaj sporedni efekat je poznat od 2011. godine. O čemu se konkretno radi nije poznato, ali u pitanju je čip postavljen da radi u lobanji (vašoj glavi). Pucketanje/krici u lobanji se čuju u toku noći, u proseku jednom mesečno i traju tek nekoliko sekundi. To je potpuno bezbolno, tako da čovek to i ne primeti ili jednostavno ignoriše.

Faza 1 i 2 – bolovi u vilici, glavobolje, umor itd.: zasićenost nano-vlaknima ima različite uticaje na ljude. Većina ljudi ne primećuje ništa ili to pripisuje simptomima starenja. Oni koji imaju burnije reakcije uglavnom odu kod lekara, koji im dijagnostifikuje fibromijalgiju. To je bolest koju su ustanovili pre desetak godina, da bi lekari imali šta da kažu pacijentima koji se žale na gore navedene simptome. Lekari ne mogu pravilno da dijagnostifikuju, tj. da razumeju zašto se pacijent oseća na određeni način, pa je korumpirani zdravstveni sistem izmislio nekakav besmisleni izgovor za to. Obratite pažnju da je osnova reči fibromijalgija fib[fusion_builder_container hundred_percent=”yes” overflow=”visible”][fusion_builder_row][fusion_builder_column type=”1_1″ background_position=”left top” background_color=”” border_size=”” border_color=”” border_style=”solid” spacing=”yes” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” padding=”” margin_top=”0px” margin_bottom=”0px” class=”” id=”” animation_type=”” animation_speed=”0.3″ animation_direction=”left” hide_on_mobile=”no” center_content=”no” min_height=”none”][e]r (engleski vlakno)! To nije slučajnost.

Faza 2 – neprestani svrab kože: uglavnom određeni deo ljudskog tela (npr. levi lakat) počne neprestano da vas svrbi, mnogo više nego ostali delovi tela. To je namenski tako i znak je ostalima, da je neko u fazi 2.

Faza 2 – peckajući miris: faza 2 zadire u ljudsko čulo mirisa i to tako da mogu da „čitaju/urezuju“ specifičan miris određenoj osobi. Zašto žele da znaju šta ste pomirisali nije poznato. Prilikom udisaja, a naročito pri brzom izdisaju javlja se sporedni efekat u vidu peckajućeg mirisa (kao miris dima). Kao što vidimo, neželjeni sporedni efekti se javljaju kada žele da obuhvate svaki neuron u telu koji je zadužen za čula poput mirisa, ukusa itd. Interesantno je da se miris pojačava kada plačete, a oseća se i miris kokica.

Faza 2 – levo oko: u levo oko vam smeštaju nano-kameru. Osobe sa takvom kamerom mogu da osete manji otok u oku kada je oko suvo, npr. pred spavanje. Ako slučajno otkrijete da u levom oku imate kameru, verovatno će vam je namestiti i u desno oko.

Faza 2 – stalan ukus metala: neki ljudi će tvrditi da imaju stalan ukus metala u ustima. Taj ukus postaje naročito dominantan pred spavanje. To je uglavnom najdirektniji dokaz da vas kontrolišu. Što vas više budu kontrolisali preko BioAPI-a, ukus metala će biti izraženiji. To nije sporedni efekat uzimanja lekova, što ćete najćešće čuti kao izgovor od strane lekara. Ako ste potpuno zdravi i ne pijete lekove, a odjednom počnete da osećate ukus metala u ustima, onda znajte da vas već kontrolišu.

Faza 2 – Morgelonova bolest: nju može da dobije svako. Ovde je reč o problemu direktno vezanom sa nono-robotima i nano-vlaknima, bilo da je izazvan slučajno ili namerno. Imunološki sistem čoveka uopšte ne može da registruje nano-vlakna i prepozna ih kao takva. Kada organizam, usled zasićenja, više ne može da prihvata vlakna, on počinje da ih izbacuje napolje, kroz kožu. Koža puca i tako nastaju rane na telu. Tehnički gledano svako od nas ima Morgelonovu bolest (nano-vlakna), ali se simptomi bolesti javljaju tek kada telo pokuša da se otarasi vlakana kroz kožu, na jedini mogući način.

Primeri nano-vlakana / BioAPI primeri

U nastavku navodimo samo ono osnovno, za razumevanje nam više od toga nije potrebno. Prvi primeri nam pokazuju stvarni „korisni materijal“ unutar vlakana. Obojena vlakna su samo primeri šta sve može da se vidi, a zadnji primer je staklena pločica sa nano-vlaknima prosečnog čoveka, kao što ste i vi sami. Prikazana su vlakna sa uvećanjem od 200 puta i svaki standardni mikroskop će vam omogućiti da vidite takva vlakna. Neka vlakna su pokretljiva, kao da se kreću tamo-vamo.

Sva ta vlakna nalaze se u ovom trenutku u vašem telu i mozgu. Vlakna su vidljiva i golim okom pod ultraljubičastim svetlom određene talasne dužine.

nano2

Ovo je najneverovatnija slika koju ste do sada videli. To je faza 2 – nano-kamera u levom oku. Vidljiva je samo pod ultraljubičastim svetlom određene talasne dužine. Svako na ovoj planeti ima nano-implantate u sebi i može se pratiti, a na zahtev, može se kontrolisati i njegovim umom. Osobe u fazi 2 imaju i dodatne implantate koji omogućavaju potpunu kontrolu tela i svih telesnih funkcija. Tako se vaše telo, bez vašeg znanja i bez vaše volje, može pretvoriti u robota.

nano3

Prva slika prikazuje vlakno nađeno u jezerskoj vodi. To je tipično vlakno koje možete da udahnete trčeći kroz prirodu ili na bilo kom drugom mestu. „Korisni materijal“ se smanjio do neprepoznatljivosti. Skupljati, tj. smanjivati se je počeo pod svetlošću mikroskopa, kada ga je istraživač počeo posmatrati. Vlakno je slikano sa uvećanjem od 200 puta, pred kraj 2010. godine. Vreme skupljanja je bilo oko 300 sekundi.

nano4

Vlakno sa drugim „korisni materijalom“. Sledeća slika je uvećana slika prethodne.

nano5

Sledeći primeri prikazuju još „korisnog materijala“, obojenih iz nepoznatog razloga.

nano6

Iz nepoznatog razloga neka vlakna su plave ili crvene boje.

nano7

Vlakno crvene boje.

nano8

Ovo je primer najrasprostranjenijih vlakana. Duguljasto i providno, izgleda bezopasno.

Sva vlakna je moguće videti standardnim jeftinijim mikroskopom. Neka vlakna su pokretljiva, kao da se rastežu, ako ih gledate dovoljno dugo.

nano9

Veza vlakana iz zaprašivanja i mete, tj. ljudskog tela, može se dokazati sledećim testom.

Test sa crvenim vinom (istraživač Clifford Carnicom)

Potreban materijal:

– plitka plastična posuda
– H2O2 (vodonik peroksid)
– crveno vino – Merlot
– čajna kašika za merenje
– pasta za zube (što neutralnija, bez fluora)
– sat

Postupak:

1) Temeljno operite zube.

2) Temeljno isperite usta vodom.

3) U plastičnoj posudi pomešajte 2 čajne kašike (10 ml) crvenog vina sa 1 čajnom kašikom (5 ml) vodonik peroksida.

4) Tako spremljen rastvor upotrebite kao tečnost za ispiranje usta i ispirajte usta tačno 5 minuta. Rastvor mora da dohvati desni, unutrašnji deo obraza i nepce.

5) Nakon toga rastvor ispljunite u plastičnu posudu.

6) Pažljivo posmatrajte ispljuvak, da vidite da li u njemu ima vlakana. Vlakna su skoro uvek prisutna i pomalo liče na vlažan duvan za žvakanje. Budite spremni na šok. Ono što ćete videti može da vas uznemiri. U ispljuvku su komponente nano-patogena kojima smo svi inficirani, najverovatnije kroz zaprašivanje.

Opciono:

7) U posudu možete dodati 91% ili više % izopropil alkohola (IPA), da uklonite crvenu obojenost taloga, koja potiče od vina. Vlakna obično isplivaju na površinu izopropil alkohola i plutaju kao meduze.

nano10

Čisto crveno vino.

nano11

Ispljuvak u umivaoniku (ili plitkoj plastičnoj posudi) sa vidljivim vlaknima.

nano12

Ako test ponovimo nekoliko puta, naročito ako intenzivno mućkamo u ustima, pojaviće se nano-vlakana u obliku kuglica. Test možete da ponavljate satima, ali vlakna nikada neće prestati da izlaze iz vašeg tela.

nano13

Pogledajte vaš jezik! Nano-vlakna se hvataju za dlačice na vašem jeziku.

To je dokaz da se zaprašivanjem raspršuju nano-vlakna. Mi udišemo, jedemo i pijemo ta nano-vlakna. Od toga ne možemo pobeći. Vlakna iz testa bi mogli da stavimo pod mikroskop, ali ona su zaprljana vinom. Najbolje je da uzmemo uzorak jezerske vode, vode sa puta, iz odvodne cevi ili da jednostavno postavimo šolju na kišu i sakupimo vodu sa nano-vlaknima koja padaju iz niže atmosfere posle zaprašivanja.

Šta nam rade ti ljudi? Zašto nam se ovo događa?
Očigledno je da nano-vlakna u ljudsko telo unose nano-robote, odnosno komponente. Ali čemu to? ZAŠTO?
Da mogu da nas kontrolišu! ZATO!
Mogu da vam čitaju memoriju, misli, da vide ono što vi vidite i da čuju ono što vi čujete. Zapravo, oni mogu da vas pretvore u ljudskog robota.
U savremenoj informatici se to naziva BioAPI ili biološka komponenta. Njena svrha je kontrola uma. Prosto i jednostavno. Mogu vam čak pokazati šta su sve u stanju da urade kroz primere iz svakodnevnog života.

Vaš BioAPI

Ubačen u nečije telo BioAPI može biti veoma moćan. Omogućava potpunu kontrolu svakog muškarca, žene i deteta na našoj planeti. Razumljivo je da je savremenom čoveku teško da prihvati tako nešto. Jedina razlika između faze 1 i faze 2 je u činjenici da faza 2 u jednom trenutku privremeno zaustavlja vašu svest (ili delove vaše memorije), tako da vi i ne osećate da vas kontrolišu.

nano14

Dakle, koliko je moćna ta tehnologija? Jednom rečju „neverovatno“! Teško da iko može da poveruje da tako nešto postoji i da je tako nešto uopšte moguće. Ta tehnologija je bar jedan vek ispred našeg vremena.

Izvor: dataasylum.com[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]