Stvara li Nemačka okvir za novu zajednicu naroda, ne pod imenom Jugoslavija, a po uzoru na Beneluks ili Baltik

U nedelju je portal Radija Slobodna Evropa objavio, pod naslovom Infrastrukturni projekti za Zapadni Balkan, članak u kome autor Gordana Sandić Hadžihasanović razgovara sa Nenadom Šebekom, portparolom Regionalnog veća za saradnju i članom ekspertske grupe Foruma civilnog društva Zapadnog Balkana. Najavljujući drugu po redu Konferenciju država Zapadnog Balkana, koja je najavljena za 27. avgust u Beču, Šebek ne pominje konkretno nijedan infrastrukturni projekat iako tvrdi da je ovo najvažniji regionalni događaj na kome će biti predstavljeni infrastrukturni projekti za ovo područje. Za informaciju o kojim je projektima reč trebalo je posetiti stranice Evropske komisije, gde se može naći zajednička izjava šest premijera regiona u kojoj se govori o novim putevima, železnicama, plovnim putovima i lukama. Naglašavaju se i gasovodni projekti, koji moraju biti dizajnirani tako da se drže odredbi Projekata od zajedničkih energetskih interesa (PECI), koji su usuglašeni 2013. godine u Beogradu.

 

Ako se bolje pogleda lista energetskih projekata koje želi Evropska komisija i koja favorizuje Jonsko-jadranski i Transjadranski gasovod te nadogradnju i rekonstrukciju naftovoda Janaf, jasno je da Evropska komisija ceo region želi da poveže i umreži tako da zavisi od zajedničkih energetskih projekata, odnosno da sve zemlje Zapadnog Balkana zajedno učestvuju u proizvodnji i distribuciji električne energije i da budu povezane gasovodima i naftovodima koji neće zavisiti od Rusije. Tako se predlaže povezivanje Hrvatske i Srbije, Makedonije, Srbije i Rumunije, Srbije i Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore, BiH i Albanije itd. Vrlo zanimljiva je lista projekata, koji bi jednom izgrađeni dali gotovo preslikanu bivšu Jugoslaviju.

 

ZAJEDNIČKA REGIONALNA INFRASTRUKTURA

Vraćajući se na drugu Konferenciju država Zapadnog Balkana i infrastrukturne projekte, iako je članak tako naslovljen, Radio Slobodna Evropa uopšte ne govori o čemu je reč, ali zato oduševljeno naglašava da je ovo „prva konferencija na kojoj će učestvovati predstavnici civilnog društva, koji će liderima šest zemalja izneti svoje gledanje na ključne probleme u regionu“. „Kad je reč o infrastrukturnim projektima, to je znači nešto konkretno. Nešto što će građani zemalja našeg regiona moći da opipaju, osete, vide određeni boljitak. Znači, ne radi se tu samo o tome da ćemo se, kad je reč o infrastrukturnim projektima, o putevima, recimo, prekosutra moći voziti udobnije, bolje, brže, lakše, nego je reč o tome da će u međuvremenu biti otvorena radna mesta, podstaknuta proizvodnja, od proizvodnje asfalta, šljunka, cementa, sve što je potrebno za izgradnju infrastrukture. Znači, tu se otvaraju radna mesta, stvara se i prosperitet u našoj regiji. Prema tome, ovo je od izuzetnog značaja“, kaže Nenad Šebek iako nije jasno ko će te infrastrukturne projekti graditi ili će to, po običaju, biti zapadne kompanije, a nama će ostaviti da se bavimo asfaltom, šljunkom i cementom.

U svakom slučaju, kompletna lista predviđenih železnica, autoputeva i plovnih putova, koju je objavila Evropska komisija, govori, kao što je slučaj i sa energetskom infrastrukturom, da će se prostor bivše Jugoslavije i Albanije umrežiti kao nikad pre i da su svi šefovi vlada i država saglasni s tim, a čak je dodan i aneks kojim se Kosovu daje pravo da u svemu učestvuje kao nezavisna država. Naime, kako se ne bi ljutili ni u Beogradu ni u Prištini, u svim dokumentima u dnu stoji da „dokument ne prejudicira stajalište o statusu Kosova i da je u skladu sa rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti UN i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o Deklaraciji o nezavisnosti Kosova“.

Šebek za RSE dalje govori da „našem regionu pomažu i SAD, i da su, bez obzira što im je fokus na Blis

kom i Dalekim Istoku, one još uvek veoma prisutne na Zapadnom Balkanu“.

Kako je započeo takozvani Berlinski proces? Naime, uglavnom se u komentarima po društvenim mrežama može čuti tvrdnja da „je to maslo Velike Britanije, koja nikad nije prežalila raspad bivše države i da London sve radi kako bi opet uskrsnula“. Te tvrdnje potpuno su netačne, i konkretne korake u povezivanju zemalja bivše Jugoslavije i Albanije čine Berlin i nemačka kancelarka Angela Merkel.

Prošle godine u Berlinu, na prvoj Konferenciji država Zapadnog Balkana na kojoj su učestvovali predstavnici EU, Nemačke i Austrije, pokrenut je Berlinski proces, u kome, osim navedenih sponzora, učestvuju Hrvatska, Srbija, Slovenija, Albanija, BiH, Crna Gora, Makedonija i Kosovo. Ove godine će krajem avgusta na Bečkom kongresu iz regiona učestvovati iste zemlje kao i na prošlogodišnjem Berlinskom kongresu, ali će se Evropskim sponzorima regionalnih integracija pridružiti Francuska i Italija.

 

UČEŠĆE NEMAČKE AKDEMIJE NAUKA

Posle prošlogodišnjeg kongresa nemački kancelar Angela Merkel bila je izuzetno ponosna a Nemačka akademija nauka piše da je „prošlogodišnja konferencija početak šire inicijative za potvrdu evropske predanosti Zapadnom Balkanu i da se konsoliduju napori da se region integriše u EU“. Osim toga, posle pokretanja političkog inicijative, u dogovoru sa nemačkom saveznom vladom, Nemačka nacionalna akademija nauka Leopoldina preuzima inicijativu na području obrazovanja, nauke, istraživanja i društvenog dijaloga.

Na prvoj zajedničkoj konferenciji pod pokroviteljstvom Nemačke će učestvovati Albanija, Austrija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Francuska, Nemačka, Italija, Kosovo, Makedonija, Crna Gora, Makedonija, Srbija i Slovenija. Okupiće se predstavnici nacionalnih akademija, rektorskih konferencija, Evropske komisije, ambasada zemalja Zapadnog Balkana u Nemačkoj i nemačke savezne vlade. Brojni ugledni naučnici sa Balkana i iz EU će biti pozvani lično, a rezultati konferencije će biti deo konsultacija o političkom procesu.

Dakle, u ceo proces se uključuju i Nemačka akademija nauka, kao i sve akademije zemalja koje učestvuju u Berlinskom procesu. Iz navedenog se da zaključiti da je nemačka kancelarka pokrenula ozbiljnu inicijativu koja se dotiče svih ključnih tačaka. Povezivanje saobraćajne i energetske infrastrukture i saradnja na najvišem nivou nacionalnih akademija nauka, potom i učešće civilnog društva pod zajedničkim imeniocem može značiti samo jednu stvar. To je što veća integracija nekima tako mrskog Zapadnog Balkana, koga u Berlinskom procesu čine Albanija i sve zemlje bivše Jugoslavije, priznate i nepriznate.

Posle prošlogodišnjeg kongresa u Berlinu Merkelova izjavila da „planira da blisko sarađuje sa zemljama Zapadnog Balkana kako bi ih približila EU“. „Svih sedam država naslednica bivše Jugoslavije, kao i Albanija, imaju evropsku perspektivu, izjavila je nemačka kancelarka Angela Merkel“, prenosi Euractiv.

Konferencija u Berlinu ustvari bila je nastavak tzv. samita Procesi Brdo-Brioni, koji je inicijativa iz 2013. godine bivšeg hrvatskog predsednika Ive Josipovića i slovenačkog predsednika Boruta Pahora. Samit Brdo-Brioni se prvi put održao na Brdu kod Kranja u julu 2013. U julu prošle godine održao se u Dubrovniku a ove godine u Budvi, u Crnoj Gori. Treba reći da su svi lideri i ministri zemalja Zapadnog Balkana koji su učestvovali u radu ova tri skupa predano radili na jačanju regionalnih integracija, i to bez obzira na političku pripadnost, pa tako i aktuelna hrvatska predsednica Kolinda Grabar Kitarović, koja je u javnim istupima ogorčeni protivnik termina „region“ i „Zapadni Balkan“, videći Hrvatsku na „vertikali Baltik-Jadran“.

KAKO IZVUĆI KORIST?

Zanimljivo je, kad je reč o inicijativi nemačke kancelarke i Berlinskom procesu, da se ne čuju reči protivljenja, i svi su saglasni da je „potrebno jačati saradnju u regionu i razmotriti perspektive država za ulazak u EU“.

Berlinski proces je oficijelno posvećen ulasku zemalja regiona u EU, što nužno ne mora da znači ništa loše, ali u trenutku kad je proces proširenja prilično doveden u pitanje, postavlja se i pitanje zašto Angela Merkel insistira na regionalnim integracijama u energetici, saobraćajnoj infrastrukturi, a Nemačka akademija nauka je na sebe preuzela zadatak saradnje nacionalnih akademskih zajednica i rektorskih konferencija. Verovati u veliku ljubav Berlina prema narodima bivše Jugoslavije i Albanije je više nego infantilno. Konačno, Nemačka nikad ništa nije radila ako to nije u njenom interesu, što je razumljivo.

Stvara li to Nemačka okvir za neku novu zajednicu naroda, naravno, ne pod imenom Jugoslavija, ali nešto po uzoru na Beneluks, Baltik ili Skandinaviju? Ako je tako, a sve govori da jeste, onda naši lokalni despoti ne bi trebalo da od termina Zapadni Balkan beže kao đavo od krsta i trebalo bi da Berlinski proces, koji je već u toku, predstave narodima u regionu kako bi iz njega izvukli najveću moguću korist.

Potencijal koji ima ova inicijativa će u protivnom iskoristiti Berlin, a nas će evropski sponzori ostaviti da se svađamo oko tema ko je u Drugom svetskom ratu bio na pravoj strani ili ko je počeo rat 90-tih. Sa druge strane, naši predsednici, premijeri i ministri će nam se sočno smejati u lice i koristiti se pogodnostima koje su zaslužili za dobro urađen posao. Konačno, spisak projekata koji su deo zajedničke izjave šest premijera Zapadnog Balkana, usvojene u Briselu 21. aprila, o kojima će se raspravljati krajem meseca u Beču, lista Projekata zajedničkog energetskog interesa (PECI) i akademska saradnja pod patronatom Nemačke – sve to ukazuje na činjenicu da ćemo se, hteli to ili ne, govorilo se o tome ili ne, na kraju ipak naći u regionalnoj zajednici naroda. Pitanje je samo ko će od svega toga imati koristi?