Postoje ljudi koji jedu samo ono što padne sa drveta

Naše društvo uvijek je spremno da žigoše različitost, a zbog centralnog mjesta koje meso zauzima u našoj kulturi ovakva sudbina nije zaobišla ni ljude koji odbijaju da jedu meso. To što ne znaju ništa o ovome, nikada neće običan svijet sprečiti da ismeva i kritikuje. Zato smo tu mi, da vam otvorimo nove perspektive i nečemu vas naučimo, ako to do sada niste znali.

Postoje ljudi koji odbijaju da jedu meso. U našoj civilizaciji, a posebno u kulturama u kojima se svaka forma različitosti žigoše i ismijava, i u kojima meso igra centralnu društvenu ulogu, ovakav vid ponašanja i ishrane je relativna rijetkost te zbog toga postoji mnogo zabuna oko različitih varijacija vegetarijanstva. To, kao i naša želja da vam bolje predočimo jedan kod nas manje poznat svijet, glavne su motivacije za pisanje ovog članka. Svakako, i želja da vam otvorimo neke nove perspektive i možda damo ideje. Uostalom, broj vegetarijanaca u našoj zemlji neprestano raste.

Motivacija kod ljudi da odu ovim pravcem u svojoj ishrani najčešće je etičke prirode; postoje osobe koje jednostavno ne mogu da trpe monstruozne industrijske prakse, mučenja i neljudsko ponašanje prema životinjama, zbog čega se odlučuju da prestanu da učestvuju u tome i da daju svoj doprinos. U đainizmu, o kome smo nedavno pisali kao o najmiroljubivijoj religiji na svijetu, ovakvo etičko shvatanje ima i vjersku podlogu; hrišćanski post takođe ima mnogo karakteristika vegetarijanstva, zbog čega se može reći da je idealni sljedbenik Isusa Hrista osoba koja potpuno apstinira od konzumacije životinjskih proizvoda.

Postoje, naravno, i oni koji se ovome okreću iz zdravstvenih razloga, a ima i ljudi koji uzimaju u obzir zaštitu životne sredine, pošto proizvodnja hrane životinjskog porijekla užasno zagađuje životnu sredinu. Nažalost, postoje i oni koji postaju vegetarijanci iz čistog pomodarstva.

Generalno gledano, vegetarijanci su ljudi koji odbijaju da jedu životinjske proizvode. Međutim, kao i kod svega ostalog, postoje različite forme ovakve ishrane i načina života do kojih dolazi zbog različitih motivacija, načina razmišljanja i percepcija. Upravo njima ćemo se baviti danas, kako bismo vam bolje približili ovaj fenomen i kako bismo otklonili uobičajena pogrešna razumijevanja sa tim u vezi. Ovo-vegetarijanci su oni koji ne jedu nikakvo meso, i ne jedu mliječne proizvode, ali konzumiraju jaja. “Ovo” dolazi od latinske riječi za jaja, a takođe se ponekada na Zapadu nazivaju i “egetarijanci” (egg, na engleskom jaje), što znači da bi se kod nas zvali jajarijanci. Etički razlog za izbacivanje mliječnih proizvoda je činjenica da industrija muči krave neprestano ih držeći trudnima kako bi uvijek imali mlijeko, a zatim i činjenica da se majke razdvajaju od mladunaca, a neželjeni mužjaci kolju. Ovo-vegetarijanci preferiraju ono što bi se kod nas nazvalo domaćim jajima, dakle ona koja su polegle kokoške koje se ne drže zatvorene kavezima.

Lakto-vegetarijanci, koje ponekada nazivaju i laktarijancima, jedu mlijeko i mijlečne proizvode, ali ne i jaja. Ovo je veoma popularno među sljedbenicima istočnjačkih religija kao što su hinduizam, sikizam, đainizam i budizam. Vede uče da su sva živa bića jednako vrijedna, a uobičajena tradicionalna ne-industrijska proizvodnja ove hrane ne uključuje nasilje, smatraju neke od ovih religija. Ovo-lakto-vegerijanci ne jedu nikakvo meso, ali jedu i mliječne proizvode i jaja. Na Zapadu je ovo najrašireniji oblik vegetarijanstva; u toj mjeri da se ovaj oblik obično podrazumijeva kao samo vegetarijanstvo.

Sada dolazimo do veganstva. Vegani su striktni vegetarijanci, dakle oni koji su otišli dosledno do kraja sa svojim uvjerenjima: oni ne jedu bukvalno nikakve životinjske proizvode, nikakvo meso, jaja ili mlijeko i proizvode od mlijeka. Postoje dijetarni vegani koji se ovakvog poimanja drže samo što se tiče ishrane; sa druge strane, etički vegani ovu filozofiju šire na sve sfere svog postojanja i protive se čak i korišćenju proizvoda životinjskog porijekla (recimo, kožnih patika).

Sirovi vegani jedu samo sirovo povrće i voće, odnosno ono spremano na temperaturi ispod 48 stepeni C; neki od najboljih sportista u ajronmen trijatlonu su upravo u ovoj kategoriji. Nekoliko varijacija ovoga postoji, među njima đusarijanstvo (jedu potpuno nekuhano i nespremljeno), sprautarijanstvo (oni koji jedu samo klice i mladice) i frutarijanstvo. O ovom potonjem malo šire ispod.

Zelena pijaca – voće

Dakle, frutarijanci, ili fruktarijanci, se hrane samo plodovima; neki od njih ovo povezuju sa ishranom Adama i Eve u raju, dakle imaju i religijsku motivaciju, dok drugi jednostavno konstatuju da ovo zaista jeste bila ishrana prvobitnih ljudi. Oni veruju da je sav živi svet jednak, te da nijedna životinja ni biljka ne želi biti ubijena (u poslednjoj deceniji se pojavio i dokaz u prilog ovoj tezi; naime, ne samo što je utvrđeno da trava “vrišti” i “plače” kada se kosi, nego je zabilježeno i uznemirenje stabala koja su u susjedstvu onih koje ljudi povređuju). Zbog toga jedu samo plodove koje biljka sama daje.

Radikalni frutarijanci idu još jedan korak dalje: oni jedu samo plodove koji su sami pali sa drveta.

Ovo nije kraj. Postoje i ljudi koji slijede poluvegetarijanstvo kao formu u kojoj se jedu biljke sa povremenim konzumiranjem mesa. Druga riječ je fleksitarijanstvo, i dolazi od fleksibilnog stava sa ovim u vezi (naime, moguće je zamisliti društvenu obavezu u kojoj bi odbijanje moglo da uvredi nekoga). Motivacija ovih ljudi je uglavnom zdravstvena. Oni se dijele na polotarijance koji povremeno jedu piletinu i drugu perad ali ne i sisare; pesketarijance koji jedu ribu i druge morske životinje ali ne i sisare i živinu; polo-pesketarijanci jedu samo bijelo meso, odnosno ribu i piletinu. Međutim, pošto pesketarijanci nisu nužno i poluvegetarijanci, već posebna kategorija, vrijeme je da se pozabavimo i njima.

Pesketarijanci ne jedu meso kopnenih životinja, ali jedu ribu i druga morska bića. Takođe, oni su često lakto-ovo-vegetarijanci, pa jedu mlijeko i mliječne proizvode i jaja.

Japanska tradicionalna kuhinja je mahom pesketarijanska, zbog čega se ovakva ishrana smatra najzdravijom od svih, uzevši u obzir činjenicu da su Japanci u prosjeku najzdraviji i najdugovječniji narod na svijetu; dobar broj pesketarijanaca tako slijedi ovaj put zbog zdravlja. Ipak, postoji i veliki broj onih koji to rade iz etičkih razloga; vrlo često je ovo samo tranziciona varijanta na putu ga “punom” vegetarijanstvu. Brižit Bardo, Dejvid Duhovni, Ejsep Roki, Ted Denson, Čak Di, Ben Stiler i kraljica Sofija od Španije su među najpoznatijim pesketarijancima.