Električni repovi kometa, solarni vjetrovi i planetarna poravnanja
U posljednjih nekoliko godina broj kometa, meteora i asteroida koji prolaze pored Zemlje sve se više povećava, a nedavna fotografija komete PANSTARRS K1 s dva repa je konačno pokazala da svi oni koji ismijavaju teoriju električnog svemira zapravo pokušavaju obmanuti javnost na najgori mogući način.

Na Zemlju utječu električni fenomeni sunčevog sustava

2011. godine je Centar za znanstvena i svemirska istraživanja na Floridi objavio istraživanje o povezanosti između solarne aktivnosti i povećanja vulkanskih erupcija i potresa. Zahvaljujući toj studiji znanstvenicima je postalo jasno kako se s povećanjem sunčanih pjega u 80% slučajeva događaju snažne vulkanske aktivnosti ili pak seizmički fenomeni od kojih se najjača potvrda ove studije dogodila za vrijeme potresa u podmorju Japana kada je nastradao sjeveroistočni dio ove otočne zemlje, dok je najveća katastrofa uslijedila nakon tsunamija u području Fukushime.

568643

Solarna aktivnost i solarne pjege stvaraju radio buku i geomagnetske anomalije, što pak ima ekskluzivnu ulogu u okidanju potresa i destabilizaciji planetarne kore. Maksimalna frekvencija potresa slijedi neposredno nakon završetka snažne solarne aktivnosti, točnije nakon završetka ciklusa u kojem je Sunce bilo najaktivnije.

6193654

Iste godine znanstveni tim sveučilišta Peloponeza u Grčkoj i njihov odjel za telekomunikacijske znanosti i tehnologiju je objavio studiju koja je, na žalost, ostala u sjeni događaja iz Japana. Naime, ovaj tim je potvrdio izučavanja o električnom univerzumu trojca; prof. dr. Jamesa M. McCanneya, dr. Wallacea Thornhilla i dr. Davida Talbota, koji su povezali solarnu EM aktivnost, planetarna poravnanja i prolaze negativno nabijenih kometa s razornim potresima i vulkanskim erupcijama.

464603

Ioannis Pappos, Konstantinos Raikakos, Basiaka Eirini, Tsixli Anastasia, Moumtzidou Panagiota N. Tselikas i A. C. Boucouvalas su razvili kompjuterski program koji je pratio sve potrese od 2004-te do 2011-te godine s jačinom većom od 7 stupnjeva po Richteru i planetarnim poravnanjima. Utvrđeno je da su gotovo svi takvi potresi nastali u roku od najviše 24 sata nakon planetarnih poravnanja.

Ne smijemo zaboraviti da je u tijeku i obrtanje solarnih EM polova koje dodatno mogu napraviti fluktuacije u planetarnoj magnetosferi. Iako se ovakvi događaji ciklički ponavljaju svakih 11 godina, sada imamo nekoliko novih elemenata koji bi i te kako mogli pomoći u takozvanom pražnjenju solarnog kondenzatora. U području između Marsa i Jupitera se nalazi ogromno asteroidno polje iz kojih je u posljednjih deset godina iskočilo 12 reaktiviranih kometa. Takve svemirske lutalice se nazivaju „Lazarus komete“ i u skoroj budućnosti bi mogle nastaviti upadati u unutrašnji dio sunčevog sustava.

6723119_orig

S obzirom da ovakvi podaci konzervativnim znanstvenicima mogu pridavati i te kako velike probleme, postavlja se pitanje, žele li određeni znanstveni krugovi uskratiti činjenice o tome kako događaji na planeti Zemlji i te kako imaju poveznice s događajima u najbližem svemirskom susjedstvu, te da općepriznata teorija o autonomnosti planetarne seizmologije i vulkanologije stoji na staklenim nogama koje polako pucaju pod pritiskom najnovijih istraživanja?

Komete su ništa drugo već električno nabijeni asteroidi

04.11.2010. NASA-ina letjelica EPOXI je napravila fotografije komete Hartley 2 iz velike blizine. Unatoč uvriježenom mišljenju kako su komete ništa drugo doli zaleđene prljave grude snijega, Hartley 2 se izbliza pokazala kako „hiperaktivna, mala i živahna kometa“ te je znanstvenicima priredila iznenađenje jer se takve stvari „nisu“ smjele događati prema zvanično prihvaćenoj astrofizici.

7483329_orig

Naime, znanstvenici su smatrali da su komete mogle preživjeti najviše 100 prolaza pored Zemlje, te da su s približavanjem Suncu trebale izgubiti dovoljno materijala da postanu mrtve i obamrle gole stijene, bez isparavanja vode iz njihovog leda, bez isparavanja ugljičnog dioksida i sličnih „vatrometa.“ Znanstvenici su čak tvrdili da je kometa poput Hartleyja 2 mogla održati živost najviše nekih 700 godina, jer je velikom brzinom gubila masu, svakim ulazom u unutrašnji dio solarnog sustava.

To vrijeme je Hartley 2 odavno nadživjela, kao i druge brojne komete. Znanstvenici najuvaženijih svemirskih agencija nisu mogli odgovoriti na pitanje zašto komete još uvijek postoje kao dio solarnog sustava koji je star milijardama godina.

Istina koju NASA ne voli

Odgovor na pitanje, kako komete mogu proživjeti milijarde godina iako gube veliki dio svoje mase sa svakim prolazom u neposrednoj blizini Sunca, bi najlakše dao već spomenuti James M. McCanney:

Komete su električno nabijena tijela, one na sebe i u njihov rep privlače mnoge materijale i mogu čak uzrokovati električni kaos za one planete koje im se nađu na putu, ako su dovoljno velike i ako je njihov električni potencijal dovoljno snažan. Naravno da je pitanje da li su više materijala privukle ili izgubile kroz solarne vjetrove, tu se također još dodatno ubrajaju i gravitacijski i magnetni efekti koji se moraju uzeti u obzir za svaku kometu i njenom periodu ponaosob.

Drugim riječima, komete se ponašaju kao veliki svemirski usisivači, dok se nalaze u međuzvjezdanom prostoru, daleko od snažnog solarnog vjetra i EM utjecaja našeg solarnog sustava, one se negativno nabijaju sa svakom novom „usisanom“ međuzvjezdanom česticom prašine.

S približavanjem Suncu one otpuštaju prašinu i plinove koje su pokupili na svom putu, a razlika između električnog naboja Sunca i komete postaje sve veća i veća.

7178429_orig

U slučaju pražnjenja solarnog kondenzatora, solarni vjetrovi koji su pozitivno nabijeni ioni, dolaze u interakciju s negativno nabijenom kometom, i stvara se privid dodatnog kometarnog repa, poput onoga kojeg su znanstvenici snimili na kometi C/2012 K1 PANSTARRS sredinom travnja 2014.

Bez obzira na iznimno rijetku snimku koju je napravio Rolando Ligustri s daljinskim upravljanjem teleskopa u Novom Meksiku, znanstvenici, poglavito NASA-e su odlučili ignorirati izučavanje ove priliku o utjecaju plazme i električnih fenomena van naše planete. S pravom bi se mogli pitati zašto se to dogodilo i kome je u interesu da mi ne shvatimo koliko je solarni sustav aktivan i promjenjiv?

Mali podsjetnik iz bliske prošlosti

No zapravo, u posljednjih nekoliko godina smo takvu medijsku i znanstvenu šutnju imali priliku vidjeti na četiri primjera, prvi je na primjeru komete Elenin, drugi je na primjeru komete ISON, treći na primjeru komete Holmes, a četvrti i najvažniji na primjeru komete Halley.

6193654

Elenin su mnogi prozivali Nibiruom, ultimativnim vjesnikom propasti svijeta, no nakon što su solarni vjetrovi doslovno „otpuhali“ i posljednju česticu s Elenina, nastala je gotovo „bolna“ šutnja kao da se ništa nije dogodilo. Bez obzira na sve medijske i znanstvene pikanterije oko Elenina, svima onima koji su pročitali knjigu Planet-X Sommets & Earth Changes, je bilo jasno što se zapravo događalo, ali jednom kada se stvore pogrešne pretpostavke i kada zavlada pomama, malo tko je vjerovao u ono što su snimali teleskopi.

8338309_orig

Mi smo od samog početka rada naše stranice u brojnim tekstovima pokušavali objasniti čitateljima kako ova mala kometica nema nikakve poveznice sa sumerskim referencama koje se tiču „Nibirua“ – subjekta pogrešne kozmičke interpretacije čiji je začetnik fantazija onih koji zagovaraju kraj svijeta i njegovog idejnog začetnika Zecharia Sitchina. Od početka je koncept Nibirua kojeg je promovirao Sitchin bio fikcija zasnovana na slabašnom prijevodu i judeo-kršćanskim mitovima. Komete su po McCanneyu u prošlosti stvarale brojne probleme, no ne zbog direktnih udara, već zbog električnih fenomena koji su dolazili u interakciju s našom planetom, on je svemu tome dodao periodično upadanje sunčeva brata blizanca u vanjske dijelove našeg zvjezdanog sustava, objašnjavajući način na koji komete bivaju katapultirane prema središtu solarnog sustava i naravno cikličke planetarne kataklizme koje naša znanost uporno pokušava “zaboraviti.”

Naravno zagovornici „prave znanosti“ (fraza koja često označava oficijelnu dogmu) su bili presretni da se mogu rugati svima koji su propovijedali propast svijeta, na ovaj ili onaj način. Ali nas njihovi odgovori samo mogu odvesti na krivi put o onome o čemu bismo mi zapravo trebali raspravljati – propasti standardne teorije o kometima koje opisuju ili predviđaju kometarno ponašanje u posljednjih 25 godina. Između ostaloga, otvoreno se ignorirala činjenica da se Elenin samo dodao na listu kometa „koje se ne ponašaju kako treba“ – bacajući fokus ponovno na pogrešne teoretske pretpostavke.

9040520

Taman kada su teorije govorile kako komet treba pokazati najveću aktivnost, on je gotovo nestao. Netko bi bio pretpostavio (po medijskoj šutnji) da to ponašanje komete ne predstavlja misteriju za znanost. Ali oni koji razumiju električnu prirodu kometa pronašli su nešto jako znakovito u ponašanju Elenina. Sada je jasno da su prvotne pretpostavke o masi Elenina bile spektakularno precijenjene i pogrešne. To definitivno nije služilo interesu znanstvenog napretka da se ignorira pitanje koje se samo nametnulo: koliko malo znamo o ponašanju kometa?

5150847_orig

Pročitate li knjigu “Električni svemir” shvatit ćete da zapravo taj električni svemir uradio svoje, Elenin je nestao zbog nabijenih solarnih čestica, a ne zbog sunčeve topline, kako su to konzervativni znanstvenici željeli predstaviti. Kako god bilo, znanstvena zajednica je uspješno prešutjela električnu smrt komete Elenin, a McCanney i ostali velikani teorije „električnog svemira“ su i dalje ostali klaunovi u očima „ozbiljnih“ svemirskih agencija.

8377191_orig

Gotovo ista stvar se dogodila s kometom ISON koja je predstavljena kao „kometa stoljeća.“ ISON je bukvalno nestao „preko noći“ daleko od Sunca, a konzervativni astronomi i astrofizičari su jedni za drugima u čudu ponavljali kako se ISON ne ponaša kako treba te da oni nemaju objašnjenje za takva čuda. Naravno ponovno su solarni vjetrovi skrivili smrt komete, ponovno se teorija električnog svemira pokazala točna, ali ništa se u glavama mudrih znanstvenika nije pomaklo s mrtve točke. Nitko nije izašao u javnost i rekao što se zapravo događa.

4816212_orig

Kometa Holmes je „umrla“ u krajem 2007. s eksplozivnim pražnjenjem. Homles je zasjala snagom uvećanom za milijun jedinica nakon što je bila pogođena s velikim valom solarnog vjetra. Nakon pogotka Homesova kometarna koma je postala veća o promjera Sunca. Najčudnije, u očima znanstvenika nesvjesnih efekata električnog svemira, je bila činjenica što se takvo što dogodilo Holmesu nakon što se on počeo udaljavati od naše zvijezde. Nitko od znanstvenika nije želio dovesti u vezu solarne oluje i nestanak Holmesa.

Dramatic eruption on Comet Halley surprises astronomers.

I najzad, sjetimo se veličanstvene komete Halley iz 1991. koja je zasjala 300 puta jačim sjajem od normalne jakosti iako je bila jako daleko do solarne topline, točnije taj događaj se dogodio dok je Halley bila između Saturna i Urana kada je temperatura na kometi bila niža od -200 stupnjeva Celzijeve ljestvice.

7560976_orig

Po zvaničnoj astrofizici, takav događaj se nije smio dogoditi, jer se „kometarna aktivnost“ smije dogoditi samo onda dok se kometa „peče“ u velikoj blizini Sunca. Kako god bilo Halley je najveći sjaj imala upravo onda kada je prolazila kroz val solarnih vjetrova, pa ipak, znanost je o tome šutjela.

„Sun gazeri“ i namjerno neobjašnjivi vatrometi

Ni jedna od spomenutih kometa nije bila Sun gazer, kometa koja se zarila u Sunce. Komete koje su se najviše približile Suncu (od gore nabrojenih) su bile van orbite Merkura, to je jako daleko, naročito ako se uzme u obzir mantra o tome da komete jedino mogu nestati ako ih Sunce otopi svojom toplinom.

S druge strane ako se uzme u obzor da je kometa jako negativno nabijeno električno tijelo koje najviše sjaji onda kada uđe u snažno pozitivno nabijeno okružje heliosfere, tada sve postaje jasno.

Zašto je teorija o električnom svemiru važna?

Citat Georgea Bernarda Shawa: „čuvajte se lažnog znanja, ono je gore od samog neznanja,“ bi najbolje mogao predstaviti nezavidnu situaciju u kojoj se nalazimo.

Nama nije namjera strašiti ljude s time da im otkrijemo istinu, čak i ako ona na prvi pogled može zvučati neizvjesna ili čak zastrašujuća.

Laganje i zavaravanje nikako ne bi trebala biti znanstvena okosnica, ako znamo da na planetu djeluju raznorazni fenomeni od planetarnih poravnanja, do solarnih i kozmičkih zračenja, ako bi znali da na planet utječu električni fenomeni u neposrednom svemirskom susjedstvu tada nam „neobične“ klimatske i vremenske anomalije uopće ne bi bile enigmatične. Iako smo do sada puno puta ponavljali, možda je vrijeme da još jednom ponovimo, znanje štiti, a neznanje dovodi u opasnost. Jasno nam je da naša malena volonterska stranica koju dnevno posjeti najviše 125.000 čitatelja, ne može učiniti gotovo ništa u patokratskom svijetu.

Ponekad nam se čini da je David imao puno veće šanse u borbi protiv Golijata, nego li ih imamo mi u borbi protiv patokratske trakavice, pa ipak pomognemo li jednom jedinom ljudskom biću da ono krene u potragu za djelićima istine, mi ćemo biti zadovoljni.

Sigurni smo da ćemo u budućnosti imati sve više i više prilika pisati o kometima, asteroidima, meteorima i meteoritima jer se njihov broj strahovito povećava iz mjeseca u mjesec, te da će teorija električnog svemira, postati puno važnija od fusnote na internetskom prostoru.

Izvor:
Matrix