1945. godine, Muhamed al-Saman i njegov brat pošli su od svog sela do obližnjih pećina kopati i tražiti gnojivo. Vrlo blizu površine otkrili su zapečaćeni ćup, a ono što su u njemu pronašli zauvijek je promijenilo našu percepciju ranih stoljeća kršćanstva.

Muhamed al-Saman je bio i do kraja života ostao najobičniji egipatski seljak , siromašan, nepismen i nepriznat. Ali zbog onoga što je slučajno pronašao dok je 1945. godine sa svojim bratom kopao u blizini pećina Džabal al-Tarifa tragajući za gnojivom, zauvijek je promijenilo povijesnu znanost, kršćanstvo i izučavanje Biblije , mnoge ljude otjeralo u skepticizam i ateizam, a njemu samom osiguralo mjesto u povijesnim udžbenicima. Kao što rekosmo, slučajno, na vrlo maloj dubini usred ničega, Muhamed al-Saman je pronašao zapečaćeni ćup u kojem su se nalazili skriveni papirusi , zakopani u 4. stoljeću od strane gnostika iz obližnjeg manastira , vjerojatno dok su se snage rimske vojske galopom približavale da po računu crkvenih otaca uništiti sve “heretičke” spise na koje naiđu. Moglo je postojati samo jedno viđenje Boga, a sva ostala su morala biti zatrta. Autoritet glavnih episkopa nije smio biti više dovođen u pitanje. Nijedan od dva brata nije izvijestio što je pronašao, pošto su planirali zaraditi novac prodajući ih na komade iu intervalima. Njihova majka je praznovjerno spalila nekoliko papirusa uplašena da bi mogli imati negativne efekte. 1946. godine dva brata su se posvađala i ostavila rukopise kod jednog koptskog svećenika koji je zajedno s bratom postupno prodavao dio po dio ovog blaga. Ono što je ostalo 1952. godine proglašeno je nacionalnim blagom i smješteno u Koptski muzej u Kairu .

Apocalypse_of_Peter

Zbog svega ovoga, ono što je postalo poznato kao Knjižnica Nag Hamadija , nazvana po najbližoj većoj naseobini, pojavljivalo se postupno a tek je kroz nekoliko desetljeća postao u punom smislu jasan značaj onoga što su otkrili. A ono što su otkrili je nevjerojatna zbirka literature od koje se svakom svećeniku svake Crkve , i istočne i zapadne, digla kosa na glavi . 1.000 rukopisnih stranica smještenih u dvanaest knjiga ukoričenih u koži . Svaka knjiga, osim desete, sadrži zbirku kraćih djela, pa se u suštini radi o 52 rasprave. 12 je bilo poznato od ranije, dok je 40 bilo potpuno novo. Od toga, 30 je bilo relativno cjelovito, a deset su bili samo fragmenti. Među njima je bilo Evanđelje po Tomi , koje je iz korijena promijenilo naše shvaćanje ranog kršćanstva , ali i Evanđelje po Filipu, Evanđelje istine, Rasprava o uskrsnuću, Tajna knjiga Jakovljeva, O podrijetlu svijeta, Knjiga Tomina, Sofija Isusa Krista, Evanđelje po Egipćanima, Otkrivenje po Pavlu, Prvo i Drugo otkrivenje po Jakovu, Otkrivenje pod Adamu, po Petru, i tako dalje.

maxresdefault

Evanđelje po Tomi je najbitniji nalaz, onaj za koji su se crkveni oci prije svih ostalih nadali i bili uvjereni da je u potpunosti uništeno . Ovaj rukopis sadrži 114 izreka koje se pripisuju Isusu Kristu , od kojih se oko polovica nalazi u kanonskim evanđeljima, ali druga polovica je do tada bila potpuno nepoznata; kredibilitet tim nepoznatim izrekama daje upravo prisustvo poznatih. Ta druga polovica baca novo svjetlo na utemeljitelja kršćanstva i daju mu do sada neviđenu dimenziju . Recimo, Krist ne savjetuje da vjernici poste, da se mole i dijeliti milostinju (sve suprotno mainstream Crkvi), “jer ono što ulazi u usta ne prlja čovjeka, već ga prlja ono što iz njih izlazi”. – Kraljevstvo Božje je u vama, i izvan vas. Kada upoznate sebe , postat ćete poznati i shvatit da ste vi ti koji su sinovi živoga Oca . Ali ako ne upoznate sebe, živite u siromaštvu i vi ste ti koji ste siromaštvo – kaže Krist u Evanđelju po Tomi, u paragrafu koji ukazuje da je akt spasenja neraskidivo povezan s moći introspekcije, sposobnosti da se iskreno sagleda vlastita osobnost, samokritično, jer je to jedini put ka usavršavanju.

Eg-NagHamadi-map

Pisanje ovog dijela smješta se u razdoblje između 60. i 140. godine ne , a neki vjeruju da je Ivanovo evanđelje direktan odgovor Tominom, te da se autor posljednjeg kanonskog evanđelja koristi raznim metodama da oblati i ospori stvari tvrdi Toma. Recimo, ubacivanjem priče o “nevjernom Tomi”. Ne slažu se svi da je Tomino evanđelje zaista napisano od strane Svetog apostola Tome , ali je datiranje ovog dokumenta gotovo sigurno. Što više, mnogi smatraju, ukazujući na gorepomenutu “prepirku” sa Jovanom Bogoslovom, da je prvi vijek morao biti vijek u kome je napisano. To znači da bi Toma mogao biti autor, i da to ne može isključiti. Ovo i otkrića drugih apokrifnih evanđelja bacaju potpuno novo svjetlo na ranu povijest kršćanstva, i postavljaju niz pitanja : koliko je pravaca naše religije postojalo u prvih stoljećima, kojim su se metodama služili oci Crkve kada su odlučivali koja evanđelja su dobra a koja nisu, kako možemo biti sigurni da je prava verzija kršćanstva pobijedila , koji su sve ovozemaljski faktori igrali ulogu u pobjedi “nikejske” struje?

(Freshpress.info/Telegraf)

urleee